Intertextuality between Sida Košutić’s Drama “At Daybreak” and Song of Songs as the Prototext

Drama K svitanju (1927.) jedan je od prvih objavljenih tekstova dugo zanemarivane hrvatske spisateljice Side Košutić (1902. - 1965.). Uglavnom se klasificirala kao simbolička drama ili dijaloški poetski tekst, no sustavne analize zapravo nikada nisu bile provedene budući da se kritika uglavnom bavila njezinim romanima i lirskim pjesmama, kao dominantnima u njezinu opusu. U drami je nagoviještena tema sukoba oca i kćeri (s elementima upisivanja traumatičnog tjelesnog iskustva protagonistkinje), koji će književnica kroz čitavo svoje daljnje stvaranje u različitim žanrovima reinterpretirati i povezivati s mistikom trpljenja i žrtve u novozavjetnom ključu, što će činiti jezgru ontološkoga konstrukta u njezinim tekstovima. Zbog izrazite simbolizacije i alegorizacije dramskog diskursa te uključivanja fantastičnoga modusa, tekst je ondašnjoj publici ostao ponešto hermetičan, no pomnije čitanje otkriva poveznice s europskim klasicima (Tagore, Sofoklo, Shakespeare). Ipak, središnji dio ovoga istraživanja bit će usmjeren na dominantne elemente (tematsko-motivske, u simboličkom imaginariju i u strukturi teksta) koji ukazuju na biblijsku Pjesmu nad pjesmama kao mogući prototekst. Ispitat će se povezanost glavnih temata u drami s tematima unutar prototeksta te će ih se protumačiti u skladu s ontološkim konstruktom mistične borbe svjetla i tame, dobra i zla u pojedinačnim ljudskim sudbinama i svijetu, koji je Sida Košutić ovim ranim književnim tekstom tek započela graditi. Cilj je istraživanja dokazati elemente koji ukazuju na dramu Side Košutić kao citatni, imanentno dijaloški tekst u odnosu prema prototekstu, čime se omogućuje njegova integracija u opće razvojne tendencije hrvatske dramske književnosti prvih desetljeća 20. stoljeća i pokazuje da i dramski dio opusa Side Košutić, premda malen, može naći svoje relevantno mjesto u nacionalnom kanonu.The drama “K Svitanju” (“At Daybreak”), 1927, is one of the first published texts of a long-time ignored Croatian writer Sida Košutić (1902-1965). It used to be classified as a symbolist drama or a dialogical poetic text, but a more systematic analysis has never been carried out, as critics have mostly dealt with her novels and lyrical poems, as dominant in her works. The implied theme of the drama is a conflict between father and daughter (with the elements of recording the main protagonist’s traumatic bodily experience), which the writer will keep reinterpreting in different genres through all her further literary creation, connecting it with the mysticism of suffering and sacrifice in the New Testament key, which will be the core of the ontological construct in her texts. Because of the marked symbolization and allegorization of the drama discourse and also the inclusion of a fantastic mode, the text was somewhat hermetic to that–time audience; but a closer reading reveals correlations to European classics (Tagore, Sophocles, Shakespeare). However, the central part of this research will be directed to the dominant elements (thematic-motive, in symbolic imagery and in the text structure) which point to the biblical Song of Songs as a possible prototext. The correlation between the main themes of the drama and the themes of the prototext will be examined and interpreted in accordance with the ontological construct of a mystical struggle between light and darkness, good and evil in certain human destinies and in the world, which Sida Košutić was just about to start building with this early literary text. The aim of the research is to point at the drama of Sida Košutić as a quotation, immanent dialogue text in relation to the prototext, which allows its integration into general developmental tendencies of Croatian drama literature of the first decades of the 20th century and shows that the drama part of Sida Košutić’s works, though small, can find its relevant place in the national canon